Ples

Ples ne mora biti samo fizičko kretanje, oblikovanje, zavođenje... ples nas može odvesti u dublji prostor izražavanja naših emocija, osjećaja vlastitog bića, kao i veće svijesti o vlastitom tijelu i duhu.

Kada zatvorimo oči i plešemo samo za sebe, kada dublje čujemo tonove i pokušamo ih izraziti tijelom na različite načine, tada se počinju buditi naše emocije i energija poteče dublje do naših stanica. Radost, ushićenje, živost, duboka čulnost, osjećaj vrijednosti i postojanja, te sreća što smo živi i jednostavni... sve počinje bivati dublje, sve se počinje stapati u Jedno. Kada se pokrećemo u ekstazi plesa bez ikakve forme, spontano se izražavajući tijelom, glasom, bez ikakvog zadanog koraka, uz potpuno prepuštanje i slušanje tonova... tada bilo kakav stres jednostavno nestane.

Svaka vrsta plesa, kao tehnika, dobrodošla je u početku, ali kasnije bismo trebali biti potaknuti da se prepustimo dubljoj vezi sa svojim bićem, da se upustimo u nebrojene kombinacije izričaja, da počnemo ispitivati svoje tijelo i igramo se njime – kroz pokret, osjećajući vlastitu zakočenost, blokade, težinu ili pak lakoću. Tek u tom trenutku gubimo osjećaj za prostor i vrijeme, plesač se tada stapa s glazbom i nestaje u dubini. On više ne pleše, on postaje sama glazba... on postaje ples.

Plesom biti odvedeni u dubine svoga bića i moći dotaknuti sve te skrivene razine lakše ćemo uspjeti uz pomoć nekoga tko već zna taj put, tko je njime mnogo puta prolazio.